PROGRAM CENTRA SAVJETOVANJA, EDUKACIJE I KULTURE ROMA

Program rada centra Roma temelji se na dosadašnjim programima Udruge izvornih Roma Lovara i Vijeća romske nacionalne manjine Grada Bjelovara koji su osnivači Centra, a ujedno su sukladni nacionalnom programu za Rome i Akcijskom planu “Desetljeće za Rome 2005. - 2015.”

Programi se temelje na osnovnom cilju, a to je pokušaj da se Romima pomogne na jednom mjestu u dobivanju svih potrebnih informacija i pomoći u svakodnevnom životu vezanih za područje zdravstva, školstva, socijalne skrbi, zapošljavanja te rješavanju problema unutar obitelji kao što je ovisnost, nasilje, zlostavljanje i sl.

Naši programi su i moralna obaveza prema Romima kako bi očuvali jezik, običaje i kulturu samih Roma, ali ujedno i nastojanje da se prilagode trenutnom društvenom stanju i statusu države što bezbolnije i kvalitetnije.

Želimo pomoći mladim generacijama Roma koje su se priklonile suvremenom načinu života i školi da ne zaborave svoje podrijetlo, a onima koji to još uvijek nisu uspjeli pripomoći, da se što prije integriraju, jer im to trenutno omogućava društveno-politička situacija unutar naše države i Europe.

Koristit ćemo za realizaciju naših programa stručnjake na svim poljima državnih ministarstava, ustanova i ureda, vladinih i nevladinih organizacija, politike, kulture, povijesti kako bismo što kvalitetnije ostvarili edukacijske programe i pružili što kvalitetniju pomoć pri traženju adekvatnih rješenja.

Projekti i programi:

• Pokretanje centra za savjetovanje
• Gipsie weekend: multimedijska prezentacija katekizma na romskom; prezentacija kuhinje i glazbe Roma Lovara
• Prezentacija web stranice
• Prezentacija prvog pilot projekta HZZ-a: Zapošljavanje Roma
• Izložba bjelovarski Romi - Gemer Malahont - Gradski muzej Bjelovar
• Prezentacija knjige “Pravo djeteta”
• Otvaranje dokumentarno povijesne izložbe
• Mladi Lovari na radiju
• Prezentacija katekizma, Zagreb Kaptol
• Posjet romskog teatra “Chaplin” iz Rijeke
• Prezentacija knjige “Romi” Diane Tong
• Posjet župana Damira Bajsa
• International Roma day celebration 2006
• Prezentacija knjige “Paramice-price”
• Pokretanje radio emisije na romskom jeziku na lokalnom radiju
• Nastavak i proširenje rada Centra savjetovanja
• Obilježavanje važnih romskih praznika: Svjetski dan Roma, Jurjev dan
• Izdavanje trojezičnog kataloga izložbe, knjižica, slikovnica, knjiga na romskom i hrvatskom jeziku
• Izdavanje promotivnih letaka i brošura na romskom koji propagiraju prava Roma
• Promocija i prezentacija romske kulture, jezika i običaja kao i romske kuhinje na javnim manifestacijama
• Suradnja s javnim sektorom i drugim neprofitnim organizacijama u državi i svijetu
• Aktivan rad na promoviranju Akcijskog plana “Desetljeće za Rome “2005. - 2015.”

SMATRAMO DA SU NAŠI PROGRAMI OPRAVDANI I PRIJE SVEGA KORISNI, TE VAS POZIVAMO DA NAS POSJETITE KAKO BISMO ŠTO KVALITETNIJE POKRENULI SURADNJU I PRIDONIJELI ŠTO BRŽOJ I KVALITETNIJOJ INTEGRACIJI ROMA KAO NACIONALNE MANJINE ODUVIJEK MARGINALIZIRANE U DRUŠTVU.

Centar savjetovanja započeo je sa radom 01.04.2005.godine.

Za sve informacije obratite se na naš kontakt.

TROJEZIČNA IZLOŽBA STALNOG POVIJESNO-DOKUMENTARNOG POSTAVA O POVIJESTI I OBIČAJIMA AUTOHTONIH HRVATSKIH ROMA LOVARA

Godine 2002. dobili smo suglasnost Gradskog muzeja Bjelovar za otvaranje etno-postava i ponuđena nam je pomoć stručnih osoba u realizaciji projekta. Tek u veljači 2004. godine, naš projekt je ocijenjen kvalitetnim i opravdanim, te dobiva podršku Ministarstva kulture za otvaranje etno-postava. Odobren nam je dio traženih sredstava kojim smo uspjeli sakupiti dio građe za budući postav. Ona sadržava većinom povijesne dokumente, teorije povjesničara te prikaz kulture i običaja Roma Lovara koja je sačuvana usmenim predajama.

Savjet za nacionalne manjina RH odobrava sredstva za proširenje postojeće izložbe što nam omogućuje proširenje građe na trojezičnu: hrvatsko - romsko - englesku.

Njome želimo javnosti prezentirati osnove povijesti i kulture Roma Lovara i sačuvati je od zaborava. Izložbu se može razgledati svakim radnim danom po prethodnoj najavi i u vrijeme rada Centra savjetovanja.

Izložba sadržajno obrađuje vrijeme od početka seobe Roma pa sve do danas i njihovog trenutnog položaja na području Republike Hrvatske, a podijeljena je po cjelinama:

• Povijest autohtonih Hrvatskih Roma - Lovara
• Raseljavanje dubrovačkih Roma Lovara po Hrvatskoj s posebnim osvrtom: Naseljavanje na području današnje Bjelovarsko-bilogorske županije (Slavonija, Bjelovarsko-križevačka županija, migracije, dokumenti, osobna imena i prezimena)
• Stradanja Roma u Hrvatskoj
• Romska zanimanja (karakteristični poslovi i zanati)
• Obiteljski običaji i vjerovanja

5. Prosinca 1362. godine “Egipćani“ Vlaho i Vitan zatražili su u kneževoj kancelariji da im zlatar Raden Bratoslavić, vrati osam srebrenih remena, koje su kod njega deponirali (DAD, Monumenta. Ragusina, III, RefXXI,1 (1895), 245J.Tadić, Pisma i uputstva Dubrovačke Republike, 1 (1935,101). Dokument je citiran u svim radovima objavljenim poslije 2. Svjetskog rata, a mi čvrsto vjerujemo da su tadašnji dubrovački Cigani preci tadašnjih Roma Lovara na osnovu rekonstrukcije imena, prezimena i običaja ondašnjih Cigana koji se i danas susreću kod Roma Lovara u Hrvatskoj.

Cigani u Dubrovačkoj Republici vodili su siguran i bezbrižan život, bez progona i optužbi. Prema svom ekonomskom i profesionalnom statusu Cigani su većim djelom pripadali srednjem sloju dubrovačkog društva. To pokazuju analize njihovih osobnih imena i patronimičnih prezimena, opseg njihove trgovačke djelatnosti kao i navođenje njihovih suradnika, ortaka. Općenito u svijetu, u moralne karakteristike Cigana ubraja se sklonost krađi, neodržavanje dane riječi, varanje, nepristojno ponašanje, vrijeđanje, svađe, tuče, itd. Sve te osobnosti susreću se i kod pojedinih Cigana u Dubrovniku, ali one nisu bile tipične samo za njih, već i za cijelu epohu tog doba, u kojoj su pohlepa, želja za svađom i osvetom bile normalna pojava.

U protivnom, da je kontrast mentaliteta bio jači ili da su Cigani s tim, za nerome negativnim osobinama, izazivali neraspoloženje u Dubrovniku i postali nepoželjni stanovnici, dubrovačka vlada im ne bi dopustila da ostanu u Dubrovačkoj Republici, već bi im uskratila pravo boravka ili u najgorem slučaju ne dozvolila da prođu ili prelaze preko njenog teritorija. Tijekom čitavog 15. stoljeća dubrovačka vlada nije izdala niti jednu odredbu koja bi se odnosila na isključivo na Cigane. 

RASELJAVANJE DUBROVAČKIH ROMA LOVARA PO HRVATSKOJ, S POSEBNIM OSVRTOM: NASELJAVANJE NA PODRUČJU DANAŠNJE BJELOVARSKO BILOGORSKE ŽUPANIJE (SLAVONIJA, BJELOVARSKO-KRIŽEVAČKA ŽUPANIJA, MIGRACIJE, DOKUMENTI, OSOBNA IMENA I PREZIMENA)

Bez obzira da li su dubrovački Cigani trgovali u samom Dubrovniku ili van njega, te u bližem ili daljem području grada sve ukazuje na njihovo uključivanje u trgovinu Dubrovnika. Trgovina je upravo ono što je ponukalo dubrovačke Rome Lovare na migraciju, seobe i raseljavanje po Hrvatskoj, najviše u tadašnju “Slavoniju” koja je 1743. godine sjedinjena sa ostalim dijelovima Hrvatske. Romi Lovari, tako uspijevaju doći sve do velikih gradskih središta, Varaždina i Zagreba.

Podaci o Romima u “Slavoniji” nalaze se u izvještaju od 1698.-1702. godine o oporezivanju stanovništva. Varaždin je 1756-1776. godine bio glavni grad Hrvatske. To najslavnije doba prekida požar 1776. godine i grad gubi značaj, a tamošnji Romi nakon toga prelaze u područja gdje su već živjeli u većem broju Romi Lovari; današnja Bilogora, Moslavina i Podravina.Ovdje ih zadržava teritorij bogat konjima i stokom, koji su osnova njihove trgovine.

Romi Lovari stoljećima su trgovali stokom, najviše konjima, a kao trgovci su poznati i danas. Prema “Conscriptio Zingarorum” iz 1781. godine, u svim županijama Slavonije bilo je 1326 Cigana, a u vojnoj krajni upisanih je bilo -1982 Cigana (Vukanović Tatomir, Romi (Cigani) u Jug. 4). Poznate naredbe carice Marije Terezije i cara Josipa II o uređenju života Cigana imale su veliki utjecaj na asimilaciju i naseljavanje Cigana. Takvi propisi i naredbe bile su na snazi sve do 1783. godine, a u potpunosti su se zaboravile nakon 6. srpnja 1871. godine kada je “kraljevskim rješenjem” ukinuta vlast vojne uprave u krajni i uvedena građanska uprava prema kojoj se Cigane ostavilo da žive “kao što im krv nalaže”. To je bilo većinom na kraju sela, u kućama od zemlje ili drveta, kao trgovce konjima, glazbenike i konjokradice.

Radi velike mogućnosti trgovanja u tim općinama, najgušće naseljene Romima Lovarima bile su tadašnje Općine: Kapela, Veliki Grđevac, Pitomača, Severin, Ivanić-Kloštar, Novigrad, Virje, Ivanska, Sokolovac i Popovača (Izvještaj županije Bjel.-Križ. za 1887.god 15. veljače 1886. god.). Pojava doseljavanja Roma Lovara i Kilderaša iz Ugarske u kotar Koprivnica i kotar Đurđevac i to najčešće u Općinama Pitomača, Novigrad i Virje te njihovo miješanje s već naseljenim “domaćim Ciganima” Lovarima, zabilježeno je u matičnim knjigama župe Pitomača od 1768.-1857. godine, arhiv Hrvatske, Zagreb, a 1904. godine prvi je put upisan u matičnim knjigama naziv “domaći Cigan”.

Zanimljivo je da su pridošli Romi bili specifični po svijetloj puti te plavoj ili zelenoj boji očiju što je bila suprotnost ovdašnjim Romima Lovarima koji su bili izrazito tamne puti i većinom smeđe boje očiju.

Prema navodima, godine 1909., iz Mađarske, bježeći od novouvedenog propisa “žigosanja Roma” dolazi još jedan veći dio Roma-Kalderaša prezimena: Goman, Lakatoš i Romi Bajaši prezimena: Horvat, Bogdan. Oni se također naseljavaju na navedenom području uz autohtone hrvatske Rome i prethodno pristigle sunarodnjake, mađarske Rome iz Srbije. Zbog dolaska novih skupina Roma u Hrvatsku, koje su se od Roma Lovara razlikovale po kulturi, vjeri, ali i po razlikama u romskom jeziku, posebice jezik Roma Bajaša koji govore starorumunjskim jezikom, dijalektom ljimba d bajaš, jezik s područja Dacije, teško je bilo znati koliko ih je ukupno bilo, što pokazuje statistički godišnjak Kraljevine Hrvatske i Slavonije za razdoblje 1906-1910.

Isto tako, nema ničega na osnovu čega bi se moglo zaključiti u koju su kategoriju stanovništva Romi tada bili svrstani, da li prema nacionalnoj pripadnosti sredine u kojoj žive ili su jednostavno upisani u rubrike “ostalo” i “nepoznato”. Kao okvirni broj romskog stanovništva uzima se podatak iz popisa stanovništva Kraljevine Jugoslavije od 31.ožuljka 1931.godine. Popis je izveden na osnovu vjeroispovijesti i materinjeg jezika. Prema njemu se 64.909 stanovnika izjasnilo da im je materini jezik “ciganski”. Precizniji je podatak iz “Godišnjaka banske vlasti Banovine Hrvatske” od 16.08 1940. godine, da “ciganskim” kao materinjim jezikom govori 14.879 ili 0,37 posto stanovništva.

Prema ondašnjem broju Roma u Hrvatskoj, koje sačinjavaju, uz autohtone hrvatske Rome - Lovare, Romi došljaci, možemo zaključiti kako je svim romskim skupinama tadašnji zakon, naklonost neromskog stanovništva i područje u kome žive u potpunosti odgovaralo. To je bio poticaj da to područje prihvate kao “obećanu zemlju” u kojoj ih nitko neće proganjati i u kojoj će se trajno nastaniti.

Uistinu i živjeli su bezbrižno sve do prosinca 1939. godine kada je Njemačka donijela zakonsku odredbu “protiv ciganske opasnosti”. Odredbe tog zakona iz 1939. godine nisu služile samo njemačkim političkim vlastima, već i policiji okupiranih zemalja i država saveznicama Trećega Reicha, dakle i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Dana 30. travnja 1941., donešena je zakonska Odredba o rasnoj pripadnosti i Odredba o zaštiti arijevske krvi i časti hrvatskog naroda (Hrvatski Državni Arhiv, fond NDH), koja se neminovno mora poštivati.

Načini na koji su Romi mučeni i ubijani, nezamislivi su za shvaćanje zdravog ljudskog uma, a nisu zdravi ni za navođenje, najviše zbog čuvanja spomena na sve logoraše i dostojanstvo Roma koji su nekada živjeli, a ubijeni su samo zato što su bili “Cigani kršćani”?

Podaci znanstvenih nacističkih istraživanja, nađeni nakon rata, pokazuju medicinski i antropološki, da su Romi rasno najbliži nordijskoj arijevskoj rasi. To upućuje na zaključak da zagovornik čiste i pedantne rase “firer” nije mogao podnijeti činjenicu, da postoje sličnosti te rase s tadašnjom “smrdljivom” ciganskom rasom, koja je bila brojnija, pa je vršio genocid nad njima.

Ovakva je odluka u Bosni i Hercegovini izazvala burne reakcije među neromskim muslimanskim stanovništvom. Oni su stali u obranu Cigana-muslimana te se tako 26.-27. srpnja 1941. godine, sastala komisija u Sarajevu koju su sačinjavali akademici, povjesničari, rektor islamske škole i kustosi zemaljskog muzeja. Oni su izradili elaborat u kojem se branilo uvjerenje u kojem se Cigani-muslimani smatraju ciganskog podrijetla, ali su se miješanjem s domaćim stanovništvom potpuno asimilirali, što ih više ne svrstava među pripadnike te rase (D. Lukač: Ustanak u bosanskoj krajini, 1976, str.63; HDA, fond ng, kut. 16 broj 1899). Nakon toga Ministarstvo unutrašnjih poslova NDH donosi odluku da se cigani muslimani (Bijeli Cigani) izuzmu iz popisa Cigana koji je bio napravljen za traženu evidenciju Nezavisne Države Hrvatske.

Pokolj je trajao sve do kraja 1942. godine.To dokazuje izvještaj vojnog obavještajnog oficira njemačkog poslanstva u Zagrebu od 18. studenog 1942. godine: “Među Ciganima ostali su živi samo u Bosni muslimanski, dok su ostali, bez obzira što su bili katolici i glasači dr. Mačeka, ubijeni”. Time počinje, a ubrzo i završava “konačno rješenje ciganskog pitanja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj” (Narcisa Lengel-Krizman, Genocid nad Romima 2003. god. str. 41), u kojem je pogubljeno između 22 000 - 28 000 Roma.

Zahvaljujući dobrosusjedskim odnosima, neromi su uspjeli sačuvati neke “svoje Cigane” s kojima su bili godinama u slozi, partnerstvu, braku i kumstvu. Također zahvaljujući potkupljivanju, kupovanju slobode od domobrana i mjesnih ustaša pa i priključenja muškaraca partizanima i domobranima, nekolicina Roma ostala je živa i to najviše na području Bilogore i Podravine. Prvi poslijeratni popis stanovništva od 31. ožujka 1948. godine to i dokazuje. Popisano je tada 405 Cigana, većinom Roma Lovara.

Kasnije, hrvatsku naseljavaju Romi: Khanjari (kokošari, posljednji čergari) iz Srbije i Crne Gore, pravoslavne vjere (1960.), Ludari (najbliži Bajašima-koritari) iz Srbije, pravoslavne vjere (1960-1965.), Horahaji iz Bosne, Makedonije i Kosova, muslimanske vjere (Arlije, Aškalije, Gopti, kovači, mečkari 1965., 1970., 1980.,1988.,1993., 1994.) te Sinti (cirkusanti, lunapark 1975.) iz Austrije i Italije koji su katolici poput Lovara - autohtonih hrvatskih Roma. Danas, Romi došljaci, uz prethodno prisutne Rome Bajaše (Koritari, dolaze iz Rumunjske preko Mađarske; 1909.-1915.), Rome Kalderaše (kotlari, kaldare-rumunjski/kotao) i Šijake (metlari, iz Mađarske, Srbije i Rumunjske; 1892.-1914.) i autohtone hrvatske Rome-Lovare (koji su danas u manjini) čine osam skupina Roma u Hrvatskoj.

Ukupan broj hrvatskog romskog stanovništva, prema popisu stanovništva iz 2001. godine, iznosi 9463 Roma.

Romi Lovari su, prije svega, bili vrsni trgovci i uzgajivači konja. Dobro su poznavali bolesti i načine liječenja konja, kao i potkivanje konja. Zbog toga su bili cijenjeni kod svih velikih vojskovođa. Poneke skupine bavile su se obrađivanjem raznih metala, kovanjem, kotlarstvom kao i obradom plemenitih metala - zlata i srebra, zatim svirkom, plesom, gatanjem, kockanjem, a pomalo i krađom.

Prema listi prokletstva i zabrana koja se odnose na neka zanimanja, a nabrajaju se u zborniku Manuovih zakona - Manavadharmašastra iz 2. stoljeća prije n.e., vidi se da su se Romi bavili upravo onim zanatima koje je pogodio Manuov zakon, kao nedostojne za pripadnike viših kasti.

Romi su između tih zabranjenih zanata odabrali one koji su odgovarali uvjetima jednog naročitog oblika nomadskog života i egzistencije. Stalne seobe, lutanja i invazije kroz povijest te osvajači kojima je bila potrebna pratnja ljudi koji su sposobni timariti i liječiti konje, potkivati, popravljati oružje i na kraju svirati i pjevati kao i plesačice za uveseljavanje vojske u satima predaha uvjetovali su svestranost Roma te razvijanje tih sposobnosti kao priliku za preživljavanje.

Opći izgled i odjeću Roma karakterizira puno šarenila u kojem prevladava crvena boja. Razlog takve nošnje je tradicionalno vjerovanje Roma da se urok, nesreća odbija mnoštvom vedrih, šarenih boja koje privlače sreću.

U skladu s tradicijom opisani su najvažniji obredi u životu Roma Lovara:

• zaruke, vezivanje
• romska svadba
• trudnoća, rođenje djeteta
• postupak oko sahrane, sprovod

Vrlo veliku ulogu u životu Roma imaju razna vjerovanja od kojih ističemo:

• religiju-kult mjeseca, vatre i sunca
• liječničku magiju, narodnu medicinu
• magiju, čaranje, vještice
• zlato, sreća

Karakteristično je za Rome da imaju svoj nepisani kodeks ponašanja kao i svoj sud, Kris, koji je ustvari institucija bez sjedišta koja rješava sporove unutar romske zajednice, a koji se izuzetno poštuje. Isto tako, poznato je da Romi nemaju svoje pismo, ali u prošlosti su komunicirali pomoću znakova koje su ostavljali jedni drugima na putovima, raskršćima ili kućama. Njima su obavještavali ili upozoravali one Rome koji dolaze iza njih kakva je situacija među mještanima tj. da li su dobrodošli ili ne, kakve su mogućnosti zarade i sl..

Posebno mjesto u životu Roma zauzima glazba. Poseban način izvođenja pjesama i melodija, emocionalno, izražajno i strastveno bez nota, razni i nagli prijelazi s melodijskim i glasovnim iznenađenjima, povicima, promjenama dinamike i tempa u različitim formama i dijelovima, izvedeno na način svojstven pojedinom izvođaču, njegovim sposobnostima i trenutnom emotivnom doživljaju sačinjavaju osnovu romske instrumentalne interpretacije.

Prepoznatljivost glazbe Roma Lovara među ostalim skupinama Roma, očituje se u sastavu instrumenata koji su dio njihove nezaobilazne kulturne baštine. Prvenstveno su to žičani instrumenti.